Koncerti

11. SUSRET PJEVAČKIH ZBOROVA

PUČKO OTVORENO UČILIŠTE ZAPREŠIĆ
10290 Zaprešić, Trg žrtava fašizma 11
Tel: 3310 820; tel/fax: 3310575
obrazovanje@pouz.hr
www.pouz.hr
Zaprešić, 08.07.2010.g.

Poštovani,

Zahvaljujemo Vam što ste sudjelovali na 11. susretu pjevačkih zborova i malih vokalnih sastava Zagrebačke županije i tako pridonijeli izuzetnom glazbenom užitku.
Prilažemo Vam izvješće sa 11. Susreta pjevačkih zborova i malih vokalnih sastava Zagrebačke županije selektora, gosp. Roberta Homena, te čestitamo najuspješnijima.

 Ugodne praznike sa željom da se vidimo na 12. susretu!

Lijep pozdrav,  
Ravnateljica POUZ-a: Višnja Goljački, prof.         

---

                     MJEŠOVITI PJEVAČKI ZBOR KUD-a POJATNO

U početnoj skladbi „Polegala trava detela“ vidljivo je da zbor dobro razumije folklorni izričaj. Solidne intonativne čistoće ali nekompaktni unutar glasova. Muški dio ansambla je bolje kvalitete od ženskog, pogotovo je slabiji alt tj.drugi glas koji je dosta inferioran. Zbor previše naginje pjevanju u jednoj srednjoj dinamici bez većih iskoraka prema jačim dinamikama osim u krajevima skladbi kada znaju povući prema forte izričaju. Toga bi trebalo biti više i bolje izraženo. Homogeni su u tome da zajednički slijede nit fraze ali istu dosta režu i često uzimaju dah. To je posebno bilo vidljivo u „ Ah kad tebe ljubit ne smijem“ koja je pokazala i da su skloni intonativnoj nečistoći. „ Oj ti bela zorja“ je pokazala iste prednosti kao i mane iz prethodnih dviju skladbi.


               VOKALNA SEKCIJA KUD-a  „GRADIĆI“ – VELIKA GORICA

Vrlo dobar ansambl impresivnog tona kod ženskog zbora. Sjajno kontroliran prsni registar u svim lagama i u raznim dinamikama. Sve skladbe su izvedene znalački. Iako su skladbe iz raznih dijelova Hrvatske,vidi se da ansambl poznaje razne stilove. Nejasna je pak uloga samo dva muška koji su ne samo brojčano inferiorni (što znači prije svega tonski pogotovo u komparaciji sa takvim ženskim dijelom) nego i pomalo intonativno nečisti. Dikcija je nešto na čemu bi trebali još poraditi gledano u cjelini, kao i na još većim dinamičkim i ekspresivnim razlikama jer imaju za to kapacitet. Također bi trebali obratiti pažnju više na krajeve fraza koje se melodijski spuštaju jer im ponekad u takvim situacijama akordi ne štimaju najbolje.

   
        MJEŠOVITI PJEVAČKI ZBOR KUD-a „OKIĆKA TREŠNJA“ – STANKOVO

Iako piše da su mješoviti zbor, zapravo se radi o ženskom ansamblu orijentiranom na folklor. „Dedek si je gruntal“ je skladba koja je zazvučala prilično čisto no, to nije bila konstanta. Nedostatak dobre impostacije je poprimio u kasnijim skladbama sve više nejasnih i nečistih intonacija. Iako ansambl razumije glazbeni luk i interpretacije su u stilu, dosta ih ugrožava nečista intonacija,pogotovo u tišim dinamikama. Jedan glas se bojom izdvaja i narušava kompaktnost. Općenito – alti su bolji od soprana. Najbolje su zazvučali u skladbi „Kolo“ u forte dinamici koja je općenito bila uspješna i pokazala da mogu više nego što je prezentirano.


                                 MJEŠOVITI ZBOR KUD-a  „ JABLANOVEC“


Otvorivši svoj nastup sa „Bratec kosi“ zbor je okupirao pažnju slušateljstva jer su dobro stilski pogodili mračnu atmosferu koju nosi ta narodna pjesma. Intonativno je zbor solidan ali je i neujednačen. Neujednačeno koriste prsni registar u ženskom zboru i to je ponajveći problem jer to osjetno narušava homogenost ansambla. To se već prilično dalo zamijetiti u slijedećoj skladbi „ Zaspal Janko pod jablankom“. Iako su zadržali osjećaj za stil i frazu,bili su više falš nego u „Bratec kosi“ i daleko više neujednačeni. Tamburaši su bili solidni osim basa koji je bio prilično intonativno nečist. Sve u svemu, to je solidan ansambl koji bi trebao poraditi na svojoj kompaktnosti i ujednačenosti jer muzikalnost i senzibilitet već posjeduju.


                       GRADSKI ZBOR „FRANJO pl. LUČIĆ“ – VELIKA GORICA


Zbor je to vrlo solidne kvalitete. Ambiciozan program, zahtijevan po svojoj prirodi, izveli su dosta dobro, negdje sa manje a negdje sa više uspjeha. Antologijska Duganova „Molitva“ je pokazala da zbor ima dobar osjećaj za frazu i da muzikalno plete niti skladbe od početnog piana do završnog, ali uz određene nedostatke. Već tu se zorno pokazalo da zbor naginje pjevanju u piano ili mezzopiano dinamikama jer u njima najbolje zvuče. Falilo je forte izričaja. A kada ga proizvede kao u „Zdrava Devica“ onda gubi tonalni oslonac i sve skupa zazvuči pomalo falš. Posebno se to osjetilo u za njih, preteškom“Duhovnom stihu“ koji je bio odlične glazbene koncepcije ali sa dosta falša, osobito kod muških te bez pravog forte dijela. „Lepo naše Turopolje“ je zazvučalo najkompaktnije i u svoj svojoj izvrsnosti. S obzirom da se radi o vrlo dobrom sastavu koji ima dosta prostora za napredak, trebali bi pjevati skladbe nešto manje zahtjevne („Lepo naše Turopolje“), sa jednostavnijim zborskim slogom i tečnijeg tempa,  jer će tada ostvariti bolji dojam a odatle pomalo napredovati i pojačavati svoj repertoar težim kompozicijama.


                  ANSAMBL ZLATNE GODINE – VELIKA GORICA


Ansambl s malim brojem članova je uvijek u opasnosti da ako nema izrazito dobru kvalitetu svih članova i(ili) pažljivo odabran program, može prilično umanjiti kvalitetu svog nastupa. To se moglo vidjeti na primjeru ovog vokalnog sastava. Početna „Oče naš“ nije skladba s kojom treba započeti nastup zbog njezine intimne, sakralne atmosfere koja se uobličuje u sporijem tempu. Pjevači su je otpjevali sa dosta straha i nesigurnosti. Jedino se prvi glas izdvajao svojom muzikalnošću i potrebom da „povuče“ u glazbenom smislu. A isti je to manje-više činio i u slijedećim skladbama s tim da je negdje uspio a negdje ne povući ostale da slobodnije muziciraju. Intonativna nečistoća, na žalost nije bila prisutna samo u ovoj skladbi već i u drugima makar su druge zvučale bolje. Već slijedeća „ Kaj“ je bila sigurnija i daleko sobodnijeg glazbenog izraza u koji su se pomalo uključili i ostali članovi. Sa „Jurjevskom iz Dubranca“ su rasli u kvaliteti nastupa makar i dalje intonativno nečisti a sa
„Mio ti je kraj“ su najbolje dosegnuli kompaktnost te postigli i najbolje dinamičke kontraste koji su nedostajali u prethodnim skladbama. 


                     MJEŠOVITI PJEVAČKI ZBOR KUD-a  „JANUŠEVEC“

Zbor je to koji ne uspijeva do kraja osloboditi svoju muzikalnost zbog tehničkih nedostataka, u prvom redu intonativnih problema. Vjerojatno svjesni toga,skladbu „ Domovini i ljubavi“ su počeli dosta nesigurno sa naznakama za dobro vođenje fraze ali sve u istoj dinamici-uglavnom tišoj. Svaki pokušaj i iskorak prema forte izričaju vodio ih je u izraziti falš. Da to ne mora tome biti tako pokazala je slijedeća skladba „ La musica di notte“ koja je bila i najuspješnija na njihovom repertoaru. Dijelom je to i zato što je izvedena uz klavirsku pratnju a dijelom i zato jer kompozicijom prevladava uski zborski slog u kojem puno bolje zvuče. Takvih skladbi bi trebali imati dosta na repertoaru jer njih uspješnije interpretiraju. Posljednja skladba „ Po travi je pala rosa“ je ponovno podsjetila na nekompaktnost zbora i intonativne probleme. 


          MJEŠOVITI PJEVAČKI ZBOR HKUD-a „PETAR ZRINSKI“ – VRBOVEC

Zbor je otvorio svoj nastup sa skladbom „ Nobody knows“ i odmah dojmio sa svojom kompaktnošću i homogenim zvukom. Lijepo vođenje fraze s kultiviranim tonom, te fine dinamičke kontraste je jedino povremeno kvario pomalo nečist zvuk u harmonijskim prohodima. I umjesto da to bude slučajnost ispalo je da je to najava kasnijih sve većih problema s kojima se zbor bezuspješno borio.“ Pesma z drugoga brega“ je pokazala dosta nesigurnosti čim se dionice razdvoje. Muški, koji započinju sami, su dosta intonativno nečisti i skloni flah pjevanju dok su žene, osobito soprani u visinama stisnutog glasa i također nečisti. Iako su i dalje zadržali osjećaj za vođenje fraze i svoju muzikalnost, ovi problemi su bitno narušili početni dojam. Ukratko, uspoređujući sa prvom skladbom stiče se osjećaj da je u najmanju ruku zapjevao neki drugi zbor. Slično je bilo do kraja,u skladbama „Černi oblak“ i
 „Gubec Matijaš“. Zamjetno je da osim prve, ostale skladbe imaju zahtjevniji zborski tj. široki slog i više kontrapuntskih elemenata za čije izvođenje Zbor trenutno tehnički nije spreman. Trebali bi pjevati više skladbi kao što je „ Nobody knows“ koja je napominjem, bila jako dobra te polagano podizati kvalitetu i postepeno uvoditi teže skladbe radeći tako na tehničkom usavršavanju.


                        PJEVAČKO DRUŠTVO „TUROPOLJKE“ – ODRA

Iako malobrojan,sastav je plijenio svojom predanošću dok pjevaju. Sa očitim uživanjem i dobrim poimanjem stila otpjevali su sve tri skladbe („Crkvi sela mog“, „Turopolje, zavičaju“ i Majko turopoljko“). Sve tri skladbe su jednostavne, tercnog sloga i u sve tri su primjetne kako prednosti tako i nedostaci, a oni su slijedeći: Ne izdržavanje prsnog načina pjevanja u višim registrima koje onda prati i intonativna nečistoća. Nedostatak apoggiranog tona je također dosta česta manjkavost. Bez obzira na to, dostojno su prezentirali svoj kraj jer su odvažno te vrlo osjećajno i bez kompleksa otpjevali svoj nastup.



                 HRVATSKO PJEVAČKO DRUŠTVO „ KUČANI“ – KUČE

Zbor je to koji je pomalo neodlučan u pogledu stila i koncepcije. Naginju folklornom izričaju ali ga ne sprovode do kraja već zapinju na načinu tj. tehnici pjevanja koja nije folklorna. Pri tome ponajprije mislim na problem prsnog tona kod žena jer ga ne koriste dosljedno pa kada se on pojavi više zvuči kao aperto pjevanje koje na žalost uvjetuje i intonativnu nečistoću. To se osjetilo odmah na početku u „Polegala trava detela“ makar je i skladba „Črna gora, javorek zeleni“ bolovala od istog problema. U četveroglasnom slogu soprani i basi su bolji dio zbora. Trebalo bi riješiti tu dilemu između ta dva načina pjevanja. S obzirom da su to skladbe koje naginju folkloru, osobno preporučam da ženski dio ansambla pokuša izdržati prsni ton cijelo vrijeme s čime će dobiti na čvrstoći i snazi. „ Lepo naše Turopolje“ je bilo osvježenje za kraj koncerta. Čvrsto i odvažno, pogotovo kad pjevaju unisono. Dobar izbor skladbe za kraj nastupa u kojoj su zazvučali onako kako se naziralo da mogu od početka.

             

Ansambl je iskočio od ostalih svojim izborom programa i načinom pjevanja. Pjevali su samo jednu skladbu – „ Te Deum laudamus“od F.J. Haydna koja je vrlo teška i kompleksna sa puno zahtjevnog kontrapunkta te treba reći kako su se vrlo dobro suočili sa problematikom koju ta skladba nosi. Nordijska škola pjevanja čijom se tehnikom koriste im je pomogla da alikvote dobro zvuče i da su razmjerno dobre intonativne čistoće. Iako se soprani pomalo muče u visinama a tenori naginju flah pjevanju, to nije omelo da stil i izražaj budu dobro pogođeni. Kontrapunktski dijelovi skladbe zahtijevaju više plastičnosti kao i dikcije. Dinamički kontrasti nisu uvijek dobro pogođeni. Uz navedeno,vidi se da ansambl posjeduje potencijal ali i da treba još raditi na usavršavanju postojeće kvalitete.


                MJEŠOVITI ZBOR KUD-a „BAN JOSIP JELAČIĆ“ – ZAPREŠIĆ

U početnoj skladbi“ Klanjajem se“ osjetila se želja za dobivanje sakralne atmosfere koju naznačuje karakter kompozicije. Iako s previše tehnički pokrivenim tonom zbor je svejedno zvučao toplo i homogeno. Međutim, klizanje intonacije dovodilo je do falš sazvučja koje je sveukupno narušilo i onemogućilo da sakralnost dođe do izražaja. Slijedeća skladba“Zeleni Juraj“ je kao i prethodna zazvučala toplo, al ovaj put u pogledu intonacije sa nesigurnim altima. Nedostajalo je više dinamičkih kontrasta i dikcije. Dijelovi skladbe sa kontrapunktskim odnosima nisu zvučali skupa. „Canite omnes homines“ je uz navedeno pokazao ponajviše sklonost zbora da fraze pjeva pomalo grubo, rezano, bez pravog luka. „Ipharadisi“ je bila osvježenje. Uski zborski slog im dobro paše kao i pokretljivi ritam. Zvučali su vrlo uvjerljivo u toj skladbi za kraj nastupa. U zaključku bih rekao da uz navedene prednosti i mane, najveća mana je nedostatak jasne koncepcije, kako programa u cjelini tako i unutar skladbi. Nedostatak konstantnosti (nekad lijepe fraze,nekad pretjerano rezane, kompaktni zvuk na momente, a na momente dosta neujednačen...) bi bio najveći problem. Dojam je da se zbor još dosta traži u svom izrazu.


       MJEŠOVITI PJEVAČKI ZBOR KUD-a „ZVONKO LENARD PILIĆ“ – RAKITJE

Zbor na žalost, ima dosta problema sa intonacijom. Osjetilo se to već u početnoj skladbi „Međimurje kak si lepo, zeleno“ gdje je u tome prednjačio ženski dio zbora dok su im u tome pomagali tenori. Basi su osjetno bolji od ostalih dionica. Savjetujem za ubuduće, kad već imaju problema sa intonacijama, ne davati samo početni ton skladbe za intonaciju već odsvirati bar dva takta da lakše osjete harmoniju. „U mome mistu“ je također bila prisutna problematika intonacije. Osim ponovno basa koji su muzikalni i uistinu lijepo pjevaju. Dinamički kontrasti nisu uspjeli ni u ovoj kao ni u prethodnoj skladbi. Sve slično je bilo i u posljednjoj skladbi„ Jutarnja pjesma“. Dojma sam da je ovaj program pretežak za trenutne mogućnosti zbora. Trebalo bi pjevati više skladbi troglasnih ili čak dvoglasnih i to uz pratnju jer sa intonacijom imaju velikih problema i neće ih riješiti ako se ne vrate par koraka unazad. Isto tako, ne bi bilo zgorega dovesti novih članova, pa tim osvježenjem pojačati kvalitetu.


         MJEŠOVITI PJEVAČKI ZBOR KUD-a „PAVAO ŠTOS“ – DUBRAVICA

Šteta da je zbor imao tako kratak program jer se osjetilo u prvoj od dvije otpjevane skladbe“ Noć prihaja“ da zbor posjeduje lijep senzibilitet i osjećaj za vođenje fraze sa lijepim dinamičkim lukom. Pogođen stil donio je toplinu koja je pogodila atmosferu skladbe. Ali je isto tako donio i intonativnu nesigurnost unutarnjih glasova, a sopranske dionice kada pjeva u višem registru. Zbor najbolje zvuči u uskom zborskom slogu i kada pjeva u piano dinamici. „ Pod kopinom“ je zazvučala istovremeno i energično i falš, koji je proizašao najviše iz ženskog aperto i uskog tona. Za neku veću analizu trebalo bi prezentirati više programa od ovoga i čudim se da ga nije bilo jer sudeći po gore navedenim kvalitetama zbor se nema čega sramiti.


               HRVATSKO PJEVAČKO DRUŠTVO „JEKA“ – SAMOBOR

Zbor se predstavio dobro koncipiranim programom u kojem je izvodio skladbe dobro izabrane i odgovarajuće njegovom senzibilitetu. Već u prvoj skladbi“ Još jenput“ prezentirao je svoje adute kao što su poznavanje stila,dobro vođenje fraze te fin i kompaktan ton. Isto tako je prezentirao i manjkavosti koje su se, kao i prednosti manifestirale i u slijedećoj skladbi“ Moj kraj“. A to su ponajviše sklonost ženskog dijela zbora da pjeva bez tehnički podržanog tona pa to uvjetuje proklizavanje intonacije kao i često pojavljivanje aperto tona. Neovisno o tome što je bilo manjih ritmičkih nepravilnosti, prva skladba je imala lijep završetak. Da zasigurno ima  članova koji nisu intonacijski sigurni svjedoči i početak skladbe „ Moj kraj“ koji, iako unison ipak nije zvučao čisto. Sa skladbom „Međimurje kak si lepo zeleno“ došao je iskorak ka općenito boljem i sigurnijem zvuku cijelog ansambla. Makar su problemi iz prethodnih dviju skladbi ostali, ovdje nisu bitnije narušili općenito vrlo dobar dojam koji je zbor ostavio. Posljednja, jako lijepa skladba „ Tri Samoborske“ je zvučala pomalo uplašeno i bez dobre dikcije ali istovremeno nježno i sa dosta osjećaja. U zaključku se može reći da je to zbor sa jako dobrim potencijalom čiji problemi nipošto nisu nerješivi i vjerujem da će uz daljnji rad vrlo brzo ostvariti dobre rezultate.


Zaključak:

Kao selektor predlažem za predstavnika županije u kategoriji pjevačkog zbora „GRADSKI ZBOR „FRANJO pl. LUČIĆ“ – VELIKA GORICA“ a u kategoriji malih vokalnih sastava (kategorija foklorni zborovi) sastav „VOKALNA SEKCIJA KUD-a  „GRADIĆI“ – VELIKA GORICA“ koji zadovoljavaju sve kriterije propisane od strane HSK a pokazali su najveću kvalitetu iako mi nije bilo lako odlučiti s obzirom da su neki ansambli također bili vrlo blizu navedenih u pogledu kvalitete.


SELEKTOR

Robert Homen

Kulturna događanja

Pogledaj program Izbor iz arhive